TIHOMIR LONČAR rođen je 1953. u Vinagori, u Hrvatskom Zagorju. Od 1964. godine živi u Zagrebu, gdje je 1974. završio Školu primijenjene umjetnosti, slikarski odjel, a 1980. godine i Akademiju likovnih umjetnosti. Diplomirao je u slikarskoj klasi prof. Vasilija Jordana. Tijekom studija putuje u Italiju (Venecija, Firenca, Rim), Njemačku (München) i Francusku da bi proučavao djela starih majstora i upoznao modernu i suvremenu umjetnost. U Parizu ga se posebno dojmio Pablo Picasso. Nakon završetka studija, godinu dana u svojstvu suradnika radi u atelijeru Ede Murtića. Prvu samostalnu izložbu, kustosa Vladimira  Majcena, priređuje 1985. u zagrebačkoj Galeriji „Buljat“. Znatnu pozornost kritike i publike polučila je njegova veća monografska izložba, kritičara Vladimira Malekovića, održana 1993. u Muzeju za umjetnost i obrt, na kojoj se predstavio sa 107 uljanih slika iz ciklusa „Krajolici“. Nakon toga nizao je samostalne izložbe gotovo svake godine u Zagrebu i širom Hrvatske. 

Od samostalnih nastupa valja još istaknuti i izložbu u Galeriji Forum iz 2009., na kojoj je, uz ciklus „Krajolici“, slikan njemu svojstvenim organskim strukturiranjem krajolika, prikazan i 90-minutni film „Tako nastaje slika“. Film je snimljen u slikarovu atelijeru po ideji književnika Alojza Majetića, ujedno i snimatelja filma, uz sudjelovanje glumca Branislava Glumca, koji je vodio razgovor sa slikarom. U njemu gotovo svaki kadar otvoreno pokazuje uvažavanje umjetnikova pristupa slikarskome radu, pa je on i svojevrsna oda štafelajnoj slici jer pokazuje proces nastajanja slike: od grundiranja platna, preko crteža i polaganja boja kistom do gradnje kolorističke preobrazbe motiva u imaginativno djelo koje plijeni začudnom kohabitacijom tradicionalnih i suvremenih oblikovnih elemenata. Godine 2008. snimljen je, a javnosti prikazan 2009. tridesetominutni biografsko-dokumentarni film o njegovu radu i djelu pod nazivom „Drugi čovjek“, po scenariju Stanka Špoljarića a u režiji Miljenka Bukovčana. Iste godine splitska Galerija Kula priredila je Lončaru veliku izložbu u palači Milesi. Pratio ju je katalog s predgovorom akademika Tonka Maroevića, koji je, ocrtavajući Lončarovo slikarstvo i njegove krajolike maštanjem prizvane, s pohvalama istaknuo slikarovu interpretaciju pojavnosti, imaginativnost i autentičnost rukopisa, odnosno redukciju viđenog na znak i njegov zvučni koloristički odjek.

Tihomir Lončar do danas je priredio više od 45 samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Publicirane su i tri monografije o njegovu životu i djelu. To su monografija Stanka Špoljarića 1995., Slikarstvo-slikarstva Vladimira Bužančića 2000. te opsežna monografija autora Nikole Albanežea iz 2007. S kolegama slikarima iz grupe Contra Lončar je od prve izložbe 1998. i jedan je od njezinih osnivača.

Autor je brojnih radova koji rese nekoliko samostana i crkava Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca.

Koautor je glazbeno-grafičke mape San tišine u suradnji s Vladimirom Buzančićem, Želimirom Borićem i Zagrebačkim duom kontrabasista te glazbeno-grafičke mape Contra, uz dvadeset uglednih hrvatskih likovnih, glazbenih i literarnih umjetnika.

Svoju slikarsku osobnost gradio je na temeljima velike ekspresionističke baštine i u duhu tradicije hrvatskoga kolorizma 20. st. U intervjuu danom kritičarki Branki Hlevnjak svoj razvojni put sâm je opisao riječima: Slikarska forma mog krajolika razvijala se i mijenjala od stilizirane realnosti do gotovo apstraktne forme. Rano razdoblje obilježeno je traženjem izraza i forme te tonskim načinom, dok je ulazak boje rastočio formu i prijašnju realnost učinio apstraktnom. Sažimajući povijesno nasljeđe likovne moderne kroz prizmu vlastite imaginativne i kreativne prirode, Lončar se po metijeru pokazuje majstorom starog kova i slikarom ekspresivnog emotivnog naboja koji ne zaboravlja svijet koji ga okružuje, ali mu i ne robuje. Krajnju redukciju oblika prati eruptivni kolorit asocijativnog predznaka pa su mu slike i jednostavne i raskošne, i tankoćutne i moćne, i realne i nadrealne; riječju, vrli pikturalni svijet sazdan od stvarne i duhovne svetkovine života.